Rokas Pukštas odbio je odlazak u Poljsku i jasno poručio kako mu je Hajduk sve, da u nogometu nije baš sve u novcu, snažno je odjeknula među navijačima i sportskom javnošću. U vremenu kada su transferi vođeni isključivo financijskim interesima, njegova izjava zvuči gotovo romantično, ali i hrabro. Mladi vezni igrač još je jednom pokazao da pripadnost klubu, osjećaj odgovornosti prema suigračima i navijačima te želja za trofejima mogu biti snažniji od primamljivih ponuda iz inozemstva. Takav stav rijetko se viđa, osobito kod igrača koji imaju otvorena vrata europskog tržišta.
Pukštas je već neko vrijeme jedan od najboljih igrača Hajduka. Iako je mlad, na terenu djeluje zrelo i samouvjereno, kao da iza sebe desetljeće iskustva. Njegova energija, pregled igre i sposobnost da preuzme odgovornost u ključnim trenucima čine ga neprocjenjivim dijelom momčadi.
Mnogi će reći da upravo on nosi igru Bijelih kada je najteže. Kada momčad zapne, kada ritam padne ili kada treba povući odlučan potez, Pukštas je taj koji traži loptu i pokreće suigrače. Takva uloga nije mala stvar, osobito u klubu s velikim očekivanjima i pritiskom kakav nosi splitski velikan.
Rokas Pukštas i ponuda od 13 milijuna eura
Poznato je kako je Hajduk ranije imao priliku prodati Pukštasa za čak 13 milijuna eura. U tom trenutku činilo se da je to iznos koji se teško može odbiti, osobito u financijskom smislu. Ipak, posao nije realiziran, a tržišna vrijednost igrača u međuvremenu se mijenjala.
Kada je stigla nova ponuda iz Poljske, u rasponu između tri i četiri milijuna eura, mnogi su smatrali da je to prilika da klub barem djelomično nadoknadi propuštenu zaradu. Nije poznato o kojem je poljskom klubu riječ, no jasno je da je interes bio konkretan i financijski izdašan. Međutim, Rokasa ta ponuda jednostavno nije zanimala. Njegov fokus nije bio na inzosu ni na novom ugovoru, već na onome što želi ostvariti s Hajdukom. U glavi mu je samo jedan cilj, novi trofej s Hajdukom.
Osim klupskih ambicija, pred Rokasom je i potencijalno veliko reprezentativno poglavlje. Sve češće se spominje mogućnost da bi mogao dobiti poziv na Svjestko prvenstvo, što bi bio ogroman iskorak u njegovoj karijeri. Njegove igre u domaćem prvenstvu i europskim susretima nisu prošle nezapaženo. Ako nastavi ovim tempom, poziv izbornika bio bi logičan slijed. Ipak, i tu ostaje dosljedan, ne razmišlja previše unaprijed, već je koncentriran na sadašnjost i na obveze u dresu Hajduka.
Ostao vjeran Hajduku
Važno je naglasiti i simboliku njegove odluke. U modernom nogometu često se govori o lojalnosti, ali se rijetko viđa u praksi. Pukštas je pokazao pripadnost klubu nije prazna riječ. Njegova poruka da nije sve u novcu vraća vjeru u sport kao natjecanje vođeno strašču i željom za uspjehom. Navijači to prepoznaju i znaju nagraditi iskrenost. U gradu koji diše za klub, takav stav ima posebnu težinu.
Na kraju, njegova priča nadilazi običnu transfer sagu. Ona govori o vrijednostima, o izboru između lakšeg i težeg puta, o vjeri u zajednički cilj. Odbivši odlazak u Poljsku, Rokas Pukštas izabrao je ostati tamo gdje mu je srce. A ponekad je upravo srce ono što pravi razliku između dobrog igrača i istinskog vođe.
